Rahica čardak

Čovjekova težnja i potreba za stvaranjem nekog hair mjesta za sebe i svoju familiju je prisutna sigurno koliko i sam čovjek na planeti, naprosto to je neki osjećaj sigurnosti za svako živo biće kada zna da na kraju svega, vratit će se u svoju kuću.

Tragove stambenih objekata, sigurno možemo pronaći kroz skoro čitavu historiju, naravno sve su podjeljene u svoje epohe, te samim time razlikuju se po izgledu, načinu gradnje, materijalu itd. ali jedno je sigurno, sve su imale jednu funkciju a već sam je spomenuo u prvoj rečenici.
Kada pogledamo historiju naše zemlje situacija je ista, i danas možemo pronaći tragove stambenih objekata, utvrda, unazad po nekoliko hiljada godina, spomenut ću period Ilira, preko Rimskog carstva, do Gota, Slavena, period Srednjovjekovne Bosne (kraljevstva bosanskog), Osmanlijskog carstva, Austrougarske monarhije pa do dana današnjeg, svaka vladavina je ostavila iza sebe tragove stambenih objekata.

U ovom kratkom radu ću se dotaknuti ne tako daleke, a opet ne tako bliske prošlosti i objekta koji je u familiji i narodu nazvan "Rahića čardak",

Kamen - trag u vremenu

To bi bio period dok je naša zemlja bila pod okupacijom Osmalnijskog carstva, tačnije to je period izgradnje istog - koje je naravno kao i svako drugo društvo sa sobom donijelo mnogo toga novog pa tako i način izgradnje.

Lokalitet spomenutog objekta se nalazi u Lokvama mjestu koje se nalazi na Dubravskoj visoravni, nekako u samom centru ove hercegovacke Kalifornije, na međi tri hercegovačka grada:
Mostara, Čapljine i Stoca, inače tuda je nekada vodila stara kaldrma Stolac-Blagaj, dok s druge strane Počitelj-Blagaj.

Familija Rahić inače potječe iz drevnog i prelijepog grada Počitelja - što je i zabilježeno u sidžilu Blagajskog kadije, gdje se jos hiljadu sedamsto i neke (1700-tih) spominje Ahmet Rahić kao najstariji član svoje familije. Sada u Počitelju žive jedna ili dvije familije Rahića.
Ovo spominjem iz razloga jer je upravo iz Počitelja Ahmetov sin Alija naselio se u Lokvama i po svemu sudeći tu podigao čardak, o kojem pišem.
Kako rekoh sin Ahmeta je vjerovatno kupio ili je njegov otac Ahmet kupio, dobio... (ostaje mi nepoznato) zemlju u Lokvama upravo lokalitet gdje se i nalazi čardak, dok je ispod čardaka smješten veliki komad zemlje koji je tada bio u posjedu Alije Rahića, dolaskom novih generacija naravno zemlja se djelila na više članova. Na istom mjestu je nastala mahala koja je nazvana "Rahića mahala"

Klesani kamen iz okoline čardaka

.
Pored spomenutog čardaka siguran sam da je bio još jedan dosta sličan ovome o kojemu pišem, koji je poslije sagrađen, od strane Alijine djece ili unučadi.

Bočni zid spomenutog drugog čardaka

Inače riječ čardak je turskog porijekla i u prevodu bi se mogli nazvati kao stražarnica, što nije bio slučaj sa ovim, iskljuciva namjena je bila stanovanje.

Čardak je smješten u centralnom dijelu današnje mahale, sa pogledom prema jugo-zapadu, period izgradnje čardaka je između 1800-1820 godine, dakle nekih 200 godina kako je isti sagrađen.
Sagradio ga je Alija Rahić, koji je po predanjima starijih članova familije, unajmio klesare iz Popova polja koji su tada bili poznati kao odlični zidari, po predanju tada su isti radili na ˝Pašića kuli˝, na Bivoljem brdu - moj zaključak je da su tada možda obnavljali ili nadograđivali kulu, jer je ona nastala još u 17 vijeku.
Čardak je također vremenom nadograđivan, proširen, poslije su cigle zamjenile kamene ploče na krovu.

U početku se sastojao od četiri prostorije, dvije u prizemlju, dvije na spratu, sa balkonom, te dodatnim popratnim, objektima, sobama, štalama, odajama, na koncu je proširen sa više prostorija. Sprat je služio kao musafirhana (prostorije za goste, putnike, prolaznike), i po predajama starijih članova familije zaista i jeste služila toj svrsi - mnogo se tu kafa popilo i priča ispričalo, zanimljiv detalj na enterijeru prostorija na spratu se nalazi u zidu iste, inače po imenu ˝dolaf˝, svrha ovog udubljenja u zidu je bila ostava.

Unutrašnji zid i dolaf

Ispred istog se nalazila košćela - nije mi poznato koliko je stara, vjerovatno koliko i sam čardak, ali je bila ogromna, tragovi su tu i danas prisutni, svrha njezinog postojanja je vjerovatno bila da pravi hlad po vrućim hercegovačkim danima, pored košćele u neposrednom okruženju su se nalazile tri murve, koje su preživjele do dana današnjeg, čija namjena je vjerovatno bila ista.

Murva, u pozadini čardak

Čardak je sagrađen od kamena živca iz okoline, koji je klesan po potrebi u zavisnosti za koji dio čardaka je isti namjenjen, tako na rubovima možemo upratiti velike dimenzije odlično obrađenog klesanog kamena koje su služile kao oslonac, naravno sa takvim isklesanim komadima je lakše bilo zidati na rubovima, između kamena se nalazila veza prirodnih materijala pržine i kreča, koji su imali zadaću da sve to povežu u jednu ne razdvojivu cjelinu koja odolijeva vremenu i nakon toliko godina.

Rub zida

Dimenzije glavnih vanjskih zidova su širine 50-70 cm, dok su unutrašnji zidovi nešto tanji, unutrašnji dio je poslije izgradnje bio obrađen krečom, naravno zbog estetike ali i zdravstvenih razloga. Visina samog čardaka odnosno bočnih zidova na koje se naslanjao krov je nekih 7-9 metara, slobodne procjene (od oka), iako na slici ispod djeluje kao da dodiruje nebo.

Bočni zid

Krov je bio na dvije vode, prekriven velikim klesanim i fino obrađenim pločama - kakve možemo zateći na svim starijim objektima po Hercegovini, bas kao i na čardaku na Starom mostu, poslije je ploča zamjenjena ciglom, u periodu poslije II svjetskog rata.
Čardak je nadograđivan, proširivan dolaskom novih generacija, tako da je svaka generacija oplemenila isti sa nekim novitetom,

Prizemlje je služilo za boravak članova familije kao i sprat, dok je sprat ima i drugu ulogu što sam već spomenuo, bočna soba je nazvana ˝izbom˝ (slika ispod),

Soba (izba)

koja je imala vrata sa unutrašnje strane čardaka kao i sa vanjske, naprijed se nalazio mali niski pendžer (prozor), na krovu su još vidljive ploče kojima je čardak bio prekriven, ista je sagrađena nešto poslije samog čardaka.

Pored ove prostorije, iza iste se nalazila druga koja se zvala ˝odajom˝, te je poslije ostala u posjedu kuće jednog od člana familije, također i ova soba je nadograđena na sami čardak.

Na bočnim stranama su se nalazili pendžeri koji su vremenom zazidani jer su napravljeni novi.

Pendžer

Sa prednje strane je naravno bio ulaz, te kamene stepenice koje vode na sprat, balkon je bio napravljen od drveta, sa kojeg se pružao pogled na zemlju koja je u posjedu Rahića, zbog nadogradnje i prepravki čardaka balkon nije ostao u originalnoj verziji, pa je u bližoj prošlosti napravljen od maltera koji se i danas koristi za izgradnju, preko balkona se pružao krov, nastrešnica, koji je imao oslonac na drvenim gredama, posebno zanimljiv detalj je na srednjoj gredi koja je imala savršeno isklesano ležište u kamenu, što se može vidjeti na slici.

Kameni oslonac za gredu

Balkon sa mjestom za gredu

Unutrašnjost je bila tipična za tadašnje muslimanske kuće, sa gredama prekrivenim tavanom, na kojem su bile serdžade, sa popratnim namještajem, kredencima, sećijama.

Sećije su postavljene uz zidove, sa pogledom kroz pendžer, na naslonima su se nalazili heklani ukrasi, spavalo bi se na istim ili na podu, na sredini prostorije bi se nalazila sinija. Pored toga mislim da su se u unutrašnjosti čardaka nalazili popratne stvari poput čekmedža, sa ukrasnim motivima na pendžerima, te ostalih kućanskih potrepština. Nažalost sve navedeno ne mogu da priložim u vidu slike jer je sve izgorjelo zajedno sa čardakom nakon ratnih dejstava i napada od strane HVO-a u proteklom ratu, kada je isti opljačkan i zapaljen, ali je ipak uspio ostati uspravno sa svojim bedemima, nije pokleknuo pred luđačkim hordama zla.
Po predanjima starijih članova familije Rahić, u prizemlju su često tadašnji preci znali besjediti povazdan, prepričavajuci priče iz života, uz kafu - sabirušu, vjerovatno je nekad znala biti i sikteruša, naravno to je zavisilo od have ili njihovih raspoloženja, a možda i od same kafe.
Kao što sam spomenuo gornji sprat je imao svojstvo musafirhane (konačišta za putnike, prolaznike), gdje su isti vjerovatno kada bi ih put naveo svratili da se okrijepe, te uživaju u duhu ove prelijepe građevine, iste prostorije su posjećivali i u njima konačili članovi koji su se skrasili u drugim mjestima države i svijeta.
Pogled iz čardaka je bio ugodan i pružao se do dna njiva koje su u posjedu familije Rahić - dok se na balkonu kafa mogla ćejfiti.
U donjim sobama se još uvijek vide grede koje su bile oslonac krovu ovoj plemenitoj građevini.

Grede u sobi u prizemlju

Grede na vratima na bočnoj strani sobe (izbe)

Grede iznad unutrašnjih vrata

Okućnica čardaka je bila ozidana suhozidom, malim uskim putem se moglo doći direktno na posjed (njive).
Zidovi su uspjeli da ostanu do danas, iako vremenom sve više propadaju, naravno vremenske prilike čine svoje, pored toga kada uzmemo u obzir da je isti bio zapaljen, mislim da je sve rečeno. Ono što je žalosno za čardak pored propadanja istog, je to da je za isti, poslan upit komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kao i za mnoštvo drugih kulturno-historijskih bogatstava u okruženju, za koji nije dobijen konkretan odgovor.
Ostaje žal za vremenom kada se moglo uživati u prizoru na ovu lijepu građevinu, za koju tvrdim da je kameni trag u vremenu, te pečat na neko rahatnije i ljepše vrijeme, te na samu familiju Rahić, jer iz ovog čardaka je nastalo osam koljena koja su sada rasijana po svim dijelovima države i svijeta.

Za kraj ostavljam slike da govore umjesto mene - kako bi potvrdio onu staru poslovicu da ˝slika vrijedi hiljadu riječi˝.